Zatajenje bubrega
14.Nov.07. Objavio DAVORKA BALANTIN, DR.VET.MED.
Odgovara:
Davorka Balantin, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb
P: Imam psića starog 11 mjeseci, mužjak je i ima svega 8 kilograma. Nakon mjesec dana primanja raznoraznih lijekova i njegovog uzastopnog povraćanja svaki dan po nekoliko puta (što je veterinar znao na vrijeme), veterinar je odlučio da bi ga trebalo slikati (ili sta već). Zanima me da li bi se mogao spasiti da mu je to ustanovljeno ranije i kako je uopće moglo doći do toga, tj. što bi mogao biti uzrok tom zatajenju? (Prije 4 mjeseca ga je udario auto, ali je nakon toga bio u redu, od vanjskih povreda je imao samo slomnjene ligamente na zadnjoj šapici, a za unutanje je veterinar rekao da ih nema. Nije ga slao na slikanje niti išta drugo.) Da li bi to mogao biti uzrok? Rekli su mi da mu sada više nema pomoći. Hvala, Ben |
O: Zatajenje bubrega može biti akutno i kronično. Akutno zatajenje bubrega nastaje naglo, dok je kronično zatajenje bubrega sporo i pritajeno.
Kod zatajenja bubrega, bubrezi nisu u mogućnosti filtrirati krv od nečistoća. Uremija predstavlja stanje u kojem se u krvi javi veća količina uree i drugih spojeva amonijaka što spušta pH ispod 7. Puferski sustavi organizma koji su pod kontrolom bubrega reguliraju kiselost krvi i samog organizma. Uremija se javlja kao zadnji stadij zatajenja bubrega.
Akutno zatajenje bubrega je zapravo klinički sindrom (skup simptoma) koji se karakterizira naglim smanjenjem protoka krvi kroz bubrege, smanjenjem glomerularne filtracije, ekskretorne funkcije bubrega i porastom dušičnih tvari u krvi. U oko 75% slučajeva, akutno je zatajenje bubrega praćeno oligurijom (smanjeno izlučivanje mokraće) ili anurijom (prestanak izlučivanja mokraće, odnosno još manje izlučivanje mokraće nego kod oligurije).
Uzroci akutnog zatajenja bubrega mogu biti:
- hemodinamski poremećaji (začepljenje krvnih žila bubrega, diseminirana intravaskularna koagulacija...)
- infekcije - leptospiroza, bakterijske sepse, neke virusne bolesti
- metabolički poremećaji (hiperkalcemija)
- opekotine, smrzotine, toksini nastali od nekih lijekova ili toksini od jetrene ciroze ili akutne upale gušterače
- bolesti bubrega - akutni glomerulonefritis, pijelonefritis, sistemske bolesti koje zahvaćaju bubreg
- starost, ozljeda, antifriz (ako ga psa slučajno poliže)
- zatajenje srca, uznapredovali tumori
Simptomi bolesti se svode u početku na smanjeno mokrenje i porast dušikovih tvari u organizmu. Mokraća je tamnije boje i manje gustoće. Kod povećanog unosa tekučine u organizam mogu nastati edemi i izlijevanje u trbušnu šupljinu. Javlja se mučnina i povraćanje, životinja više spava, teško diše. Može doći do proljeva i razvijanja gastritisa, nastanka plućnog edema i perikarditisa te različitih sekundarnih infekcija.
U tom je slučaju potrebno psu dati infuziju (intravenski), te ga staviti na medicinsku dijetu i liječiti primarnu bolest.
Kronična bubrežna insuficijencija je klinički sindrom koji karakterizira propadanje nefrona. Zbog propadanja nefrona bubreg prestaje obavljati osnovne funkcije što uzrokuje postupno snižavanje glomerularne filtracije. Budući da je oštećena funkcija izlučivanja bubrega, nakupljaju se raspadni produkti metabolizma u organizmu što znači da se u organizmu zadržavaju štetne tvari koje bi se trebale izlučivati putem mokraće iz njega. Nije samo zhvaćena ekskretorna funkcija bubrega, već i endokrina funkcija, te dolazi do smanjenog lučenja ili potpunog prestanka lučenja eritropoetina što dovodi do smanjenog stvaranja eritocita i anemije. Također dolazi do smanjene sinteze i lučenja D3 vitamina što za posljedicu ima promjenu u koncentraciji kalcija i fosfata. Poremećena je i metabolička funkcija bubrega. Kronična renalna insuficijencija je najčešće posljedica šećerne bolesti, policistične degeneracije bubrega, nekih autoimunih bolesti, začepljenja krvnih žila, infekcije, glomerulonefritisa ili povišenog krvnog tlaka.
Simptomi bolesti su: pojačana žeđ, učestalo mokrenje, drhtanje, kasnije se javljaju i blage nesvjestice, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, fetor ex ore je uremičan (zadah iz usta), proljev, tremor, koža je blijedožuta, javlja se svrbež, moguć je i konjuktivitis.
Kod kronične bubrežne insuficijencije kod ljudi je terapija hemodijaliza ili transplantacija bubrega. Jedino kako se odmah može pomoći životinji je da se pokuša vratiti ravnotežu natrija, kalija i kalcija u krvi (elektrolita), regulirati acido-baznu ravnotežu i tlak, te liječiti anemiju. Obavezno je psa potrebno staviti na medicinsku hranu (Hill's-k/d, Eukanuba-Renal ili Royal canin-Renal). Cilj takve hrane je smanjiti količinu fosfora i natrija, povećati unos masti, umjerena količina visokokvalitetnih bjelančevina, povećan unos vitamina i veća količina antioksidanata. Medicinsku hranu može nabaviti u dehidriranom ili konzerviranom obliku.
Kod nekih pasmina pasa postoji predispozicija za razvoj juvenilnog zatajenja bubrega. Tu spadaju koker španijel, samojed i šar-pej. Takovi psi, na žalost, ne dožive niti odraslu dob.
Odvedite svog psića na Veterinarski fakultet kako bi mu napravili dodatne dijagnostičke pretrage kao što su vađenje krvi (iz krvi se mogu vidjeti stanja pojedinih organskih sustava), pregled mokraće, ultrazvuk, rentgen i dr. Obavezno sa sobom nosite nalaze svog veterinara i podatke o terapiji koju je psić dobivao.
Jako ste mi malo podataka naveli o Vašem slučaju pa ne mogu točno zaključiti o čemu se radi, ali nikako nemojte odustajati dok ne dobijete drugo veterinarsko mišljenje i dok za psa ne napravite sve što ste mogli. Budući da je imao slomljen ligament na zadnjoj šapici, moguće je da je udarac automobila bio nezgodan te da je stradao bubreg. Ako strada jedan bubreg, drugi preuzima kompletnu funkciju i tu ne bi trebalo biti većih problema. Bez kliničkog pregleda životinje teško je davati bilo kakvo konkretnije mišljenje. Nadam se da ćete uspjeti nešto učiniti za svog psića.
