Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button

O: Dijabetes, tj. šećerna bolest (lat. diabetes mellitus) je metabolička bolest koja uzrokuje povišenje nivoa (šećera) glukoze u krvi kroz dulji period vremena. Bolest je povezana sa jednom od glavnih žlijezda tijela, gušteračom. Ova žlijezda ima dvostuku funkciju u tijelu, a dijabetes je povezan sa njenom endokrinom funkcijom lučenja hormona inzulina odnosno glukagona. Inzulin ima funkciju regulacije glukoze u krvi tako da je transportira do tjelesnih stanica i pomaže pohraniti je kao rezervu energije u druga tkiva( jetra i mišićno tkivo), u obliku glikogena. Naravno, nije sve tako jednostavno. Kod sisavaca, dijabetes može uzrokovati nesposobnost gušterače da proizvede dovoljne količine inzulina, pa takav dijabetes nazivamo dijabetes melitusom tipa 1. POstoji i oblik bolesti tipa 2 kada gušterača luči dovoljne količine inzulina no tjelesne stanice odnosno sam tjelesni metabolizam ne "prepoznaje" ( postane otporan) inzulin kao takav te se glukoza ne pohranjuje unutar tjelesnih stanica, nego ostaje u povišenoj koncentraciji u krvi. D.melitus tipa 2 najčešći je i oblik staračkog dijabetesa.

Ptice su razred životinja koje se po pitanju ove bolesti ipak nešto razlikuju od nas sisavaca. Dakle, o čemu se radi, kod ptica nije problem u lučenju inzulina, nego je problem u povećanom lučenju onog drugog hormona, tj. glukagona.  Funkcija glukagona je obrnuta, antagonistička, funkciji inzulina, dakle, glukagon "tjera" jetru da otpušta glukozu iz stanica u krv, odnosno potiče jetrenu glikogenolizu. Glukagon se inače luči u krvotok kada razina glukoze padne ispod kritičnog nivoa, tako opskrbljujući mozak i tijelo vitalnom energijom, no u ovom slučaju dolazi do abnormalnosti i konstantno povišene razine glukagona, a inzulin ne uspijeva napraviti kompenzaciju.

Simptomi bolesti kod ptica su dakle hiperglikemija u krvi te također nalaz glukoze u urinu (odnosno ekskrementima) zbog prijelaska bubrežnog praga, povećana konzumacija vode i uvećana produkcija tekućeg dijela fecesa( urin), od početne pretilosti kod nekih ptica, dolazi do izrazitog gubitka težine i to u vrlo kratkom roku. Ptice postaju dugoročno podložnije razvoju infekcija u organizmu. Dijagnoza dijabetesa se postavlja prvenstveno uzimanjem kvalitetne anamneze te kontrolom razine glukoze u krvi kroz period vremena. Isto tako isključivanjem drugih bolesti koje također mogu izazvati hiperglikemiju u krvi npr. bolesti jetre, neke infekciozne bolesti, bolesti nadbubrežne žlijezde, ili pak jatrogeni uzroci, npr. zbog predugačkog upotrebljavanja kortikosteroidnih masti. Ukoliko razina glukoze perzistira iznad 500-600mg/dl može se postaviti opravdana sumnja na bolest, dok se definitivna dijagnoza donosi ukoliko razina biva iznad  800mg/dl.

Nažalost bolest nije izlječiva, ali se može držati pod kontrolom balansiranjem između pravilne prehrane, tjelesne aktivnosti te davanjem hormona inzulina ili srodnih preparata (Glipizid) po procjeni veterinara. Razinu glukoze može se kontrolirati dipstick trakicama za dokaz šećera u urinu. Pravilna ishrana podrazumijeva smanjeni unos ugljikohidrata kroz hranu, s postupnim ali znatnim povećavanjem fizičke aktivnosti ptice (što više igre i slobodnog letenja u danu to bolje.). U prehranu treba ubacivati svježe povrće poput listova maslačka, peršina, salate endivije, proklijalog sjemenja prosa, sjemenki lana, proso i amarant su žitarice koje sadržavaju nešto viši udio proteina, a ne sadrže gluten pa se čak i ljudima preporučuju za prevenciju šećerne bolesti, također mogu se kombinirati povremeno i sjemenke konoplje te ljuštena zob i sezam. U svakom slučaju, trebalo bi koristiti raznovrsnu hranu koja je organskog porijekla, da sjemenke sadržavaju čim više biološkog potencijala, vitamina i minerala. Ono što bi svakako trebalo izbjegavati je ljudska hrana.