P: Imam papigu tigricu, mužjak je, star je nekih 8-9 mjeseci,ima veliki kavez i igračke u njemu, sipinu kost,hranu i vodu. Svaki dan se igra i pjeva po cijeli dan. Puštam ga svaki dan da se izleta po dnevnom boravku,kada mu bude dosta sam se vrati u kavez,i kada je u kavezu ja ga pokušam podragati i on neda,kao da ču me nešto napraviti,jako se boji. I ja ga onda pustim neču ga tjerati na nešto što ne želi.Ali ja kada njemu zatvorim kavez pustim svoga psa u kuću. Zlatni retriver ako to išta znači, i on odma ode do njegova kaveza i počne mu se približavati i papigica se odma njemu približi,samo što mu na njuškicu nestane. Da li da ubuduće puštam i dalje psa ili to nije pametno? I sada me zanima da li će on uvijek biti takav, da se svega boji, ili ima neki način da ga pripitomim. Ivona

Sam period kao i vrijeme adaptacije i prilagodbe na "ljudsku obitelj" traje različito dugo, odnosno varira od jedinke do jedinke. Tako, on se može kretati od nekoliko tjedana pa sve do nekoliko mjeseci. Za to vrijeme najbolje je pustiti da sam ljubimac diktira tempo kojim će se navikavati na okolinu. Pod time se podrazumijeva da je najpametnije ne forsirati ljubimca na nekakvu interakciju nego, kao što to mnogi uzgasjivači navode, pobati nekako zadobiti pažnju samoga ljubimca. U tu svrhu, najčešće se koriste neke od poslastica koje bi mogli koristiti u "zbližavanju" s ljubimcem.

Što se tiče ponašanja ljubimca prema drugom ljubimcu (psu) postoje mnogi evidentirani primjeri razvoja izrazitog kvalitetnog prijateljstva. Naime, kada se jedan na drugoga ljubimca naviknu nerijetko postoja neraskidivi dobri prijatelji. Iz tog razloga, potrebno bi bilo u prvo vrijeme samo nadzirati međusobno ponašanje ljubimaca kako jedan drugoga, najčešće nehotično, nebi ozljedio. Ponašanje ljubimca za vrijeme kada je u kavezu, koje i Vi navodite, nerijetko predstavlja normalno ponašanje. Naime, kavez i igračke koje ste pozicionirali u kavezu predstavljaju njegovu/njenu "imovinu" te se uz njih osjećaju sigutno. Bilo kakva manipulacija "u njihovom prostor" može isprovocirati njihovo ponašanje, koje se može odraziti ili u vidu agresivnosti (teritorijalni stav ljubimca) ili bježanjem u udaljeniji dio kaveza (posljedica straha). I u jednom i i u drugom slučaju trebalo bi takvo ponašanje maksimalno reducirati jer svi oblici stresa mogu predstavjati osnovu za razvoj različitih oblika kasnijih komplikacija.

Više o ovoj temi kao i rješavanju sličnih problema kod tigrica možete saznati u odgovoru kolegice Elena Tijan, dr. vet. med., na sljedećoj stranici Tigrica i strah od mobitela postupno privikavanje ptice na nove predmete