Afrički patuljasti jež

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Ježevi su lako prepoznatljivi po svojim bodljama koje su ustvari modificirane dlake, načinjene od keratina i dugačke su do 3 cm. Ježevi se rađaju s malim i vrlo mekanim bodljama, a nakon šest tjedana starosti prve bodlje otpadaju kada izrastaju nove, prave bodlje. Odrasli ježevi imaju na sebi i do 5000 bodlji koje im služe prvenstveno kao zaštita. Bodlje ježeva nisu otrovne i teško se odstranjuju od tijela. No, ježevi mogu bodlje odbaciti u slučaju stresa i/ili bolesti. Donji dio tijela ježa, kao i noge i njuška, obrasli su nježnom dlakom. Prednje noge u ježa imaju 5 prstiju, dok zadnje noge završavaju sa po 4 prsta sa dugim noktima koji neprestano rastu.

U ježeva je najrazvijeniji osjet mirisa, ali imaju i odličan sluh; mogu prepoznati i najmanji šum.

Ježevi su noćne životinje, ali ponekad izlaze i tijekom dana u potragu za hranom. Većinu dana provode ukopani u rupu u zemlji spavajući ili su sakriveni ispod trave i kamenja.

Afrički patuljasti jež je ovalnog oblika, s vrlo kratkim repom, odrasle veličine od 17 do 24 cm.

U prirodi mu je životni vijek od 1,5 do 3 godine, a držanjem u zatočeništvu dožive oko 6 - 9 godina.

Afrički patuljasti jež hrani se prvenstveno kukcima - paucima i insektima, puževima... No, za ježa kao kućnog ljubimca preporučuje se prehrana komercijalnom gotovom hranom za mačke koja sadrži sastojke koji su neophodni ovim životinjama. Iako njihov velik dio prehrane čine kukci, oni se smatraju pravim svejedima jer jedu gotovo sve, od mesne do biljne hrane. Ipak, osnova prehrane bi trebala biti dehidrirana hrana za mačiće, ili posebna dehidrirana hrana pripremljena za ježeve koja se može obogatiti insektima kao što su crvi, skakavci i cvrčci, te glistama. Od voća i povrća preporuča se: rajčica, špinat, mrkva, endivija, banana, naranča, dinja, jabuka. Preporuča se, također, ponuditi ježu kuhano jaje ili svježi posni kravlji sir. Ježevi su isto tako jedni od kućnih ljubimaca sklonih debljanju, pa tako ne treba pretjerivati sa količinom hrane u obroku.

Što se tiče držanja, s obzirom da je to vrlo aktivna životinja, poželjno je osigurati prostraniji kavez i osmisliti ga tako da simulira uvjete u prirodi. Poželjno je na dno kaveza staviti deblji sloj stelje (piljevina, slama, sijeno ili sl.) kako bi mu se omogućio dovoljno duboki pokrov za ukopavanje, skrivanje i spavanje tijekom dana. Osim navedenog, u kavezu je neophodna posuda za hranu i vodu, kolut za trčanje i druge igračke.

Općenito su afrički patuljasti ježevi jednostavni za držanje, po temperamentu nisu agresivni, a uz malo strpljenja ih je lako pripitomiti. Također, ne ostavljaju iza sebe neugodan miris, a ne izazivaju ni alergijske reakcije u ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku.

Ježevi su solitarne životinje, a po karakteru su jednako dobri kućni ljubimci i mužjak i ženka.

O bolestima koje prenosi europski jež više sam pisala ovdje.

Za razliku od europskog, afrički patuljasti jež se prvenstveno uzgaja u zatočeništvu, vrlo su osjetljivi na naše vanjske uvjete okoline te im najbolje odgovara temperatura oko 18-22°C.

S obzirom na to da su uzgajani u kontroliranim zdravstvenim uvjetima, vjerojatnost da prenose oboljenja kao i ježevi u prirodi je svedena na minimum, s obzirom kako nemaju doticaja sa ostalim životinjama u prirodi kao nosiocima ili prenosiocima bolesti.

No, najbolji način održavanja vlastitog, ali i zdravlja ježa, je preventiva. Najlakši i najučinkovitiji način preveniranja oboljenja je održavanje higijene. Nakon kontakta sa ježom treba oprati ruke, redovito čistiti i održavati kavez, voditi računa da pripremanje hrane za ježa bude odvojeno od pripremanja hrane za nas te onemogućiti kretanje ježa po kuhinji ili smočnici ukoliko postoji navika puštanja ježa van njegova kaveza po stambenom prostoru.