Gušterice s područja Dalmacije

 
Odgovara:
Vlatka Erman, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Sve navedene vrste su zaštićene, a Pravilnik o uvjetima držanja, načinu obilježavanja i evidenciji zaštićenih životinja u zatočeništvu možete pronaći na linku:
http://www.nn.hr/sluzbeni-list/sluzbeni/index.asp. 
Također, postoji i Pravilnik o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama koji možete pronaći na linku: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1996/1504.htm.

Zaštita ove životinjice  određena je Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje.

Primorska gušterica (Podarcis sicula) je raširena duž jadranske obale (Istra i Dalmacija) i po otocima. Još je rasprostranjena i u sjevernoj, istočnoj i južnoj Italiji, Siciliji i Korzici. Naseljava suha područja, najčešće se zadržava na kamenjaru i po zidovima oko ljudskih naselja, a možemo je naći i u vinogradima ili na pješčanim plažama. Prilično je velika, može dostići 25 cm duljine.

Krška gušterica (Podarcis melisellensis) je jadranski endem, naseljava primorske predjele s mnogobrojnim otocima i prodire duboko u unutrašnjost kopna. Areal prostranstva obuhvaća prostor od Soče i Vipave do Drima, tj. naseljava Istru i južni dio Kranjske, Dalmaciju s mnogim otocima, Hercegovinu i južni dio Bosne, Crnu Goru i samo zapadni kraj Albanije oko Skadra. Naseljava različite tipove suhih staništa: rubove puteva, suhe travnjake s rijetkim grmovima. U velikom se broju nalazi po krševitim i kamenitim predjelima, pretežno u nižim područjima, ali se susreće i na preko tisuću metara nad morem. Izbjegava goli krš i zadržava se ponajviše po kamenitim mjestima s nešto vegetacije (grmlje, trava). Uglavnom se kreće po zemlji, ali ponekad se penje na niže zidove i veće stijene. Dostiže oko 18 cm duljine. Za ovu su vrstu karakteristične značajne varijacije u boji i veličini tijela, naročito kod otočnih populacija te postoje mnogobrojne endemične podvrste. Najpoznatija je populacija na otoku Brusniku potpuno crne boje tijela.

Što se tiče anatomije guštera, na prednjem dijelu tijela guštera je plosnata šiljasta glava koja je širokim vratom odijeljena od trupa. Na glavi su velike oči s pokterljivim očnim kapcima. Trup završava dugačkim repom koji gušter u opasnosti mogu otkinuti i tako pobjeći od neprijatelja. To nazivamo samoosakaćivanje. Otkinuti dio repa može djelomično obnoviti. Među mnogim vrstama guštera rep je statusni simbol,pa gušter koji je regenerirao svoj rep pada u dominacijskoj hijerarhiji.Također, gušteri u repu gomilaju masti,pa gubitak repa znači smanjenu zalihu energije.Gušterice koje su odbacile rep polažu manja jaja odnosno s manjom zalihom hranjivih tvari.neke vrste mogu nadoknaditi izgubljene hranjive tvari tako da pojedu rep koji su prethodno odbacili.

U ustima se nalaze zubi koje mogu mijenjati cijelog života. Tu je mnogo žlijezda te tanak, dugačak rašljasti jezik pomoću kojeg osjećaju miris.

Kreću se pomoću dva para kratkih nogu na kojima ima pet prstiju. Tijelo se ne naslanja na noge, jer se one nalaze postrance. Stoga kod kretanja trbuhom dotiču zemlju pa kažemo da gmižu. Koža guštera je suha, bez žlijezda, pokrivena rošnatim ljuskama koje sprečavaju gubitak vode iz tijela. Ovaj pokrov guštera ograničava rast pa se moraju presvlačiti.

Sezona parenja određena je temperaturom i periodom izmjene svijetla (dana i noći), te ako je omogućena pravilna klima i prehrana do parenja dolazi u proljeće. Ženke zahtijevaju pojačanu prehranu posebno rastu zahtjevi za kalcijem i fosforom, pa se standardna doza vitamina i minerala udvostručuje.

Gušteri se hrane isključivo insektima (kukci, pauci, gujavice, puževi).