Ozljeda - oštećenje oklopa kornjače

 
Odgovara:
Vlatka Erman, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Osim kralješnice, koja predstavlja unutarnji potporanj tijela, kornjače su razvile i vanjski skelet, što je jedinstvena pojava u svijetu kralješnjaka.

Oklop se sastoji od dva dijela: karapaksa - koji pokriva ledni dio životinje, i plastrona - koji štiti trbušni dio. Karapaks i plastron s obje su strane povezani koštanim nastavcima na plastronu, dok su sprijeda i straga nepovezani, praveći otvore za udove, glavu i rep životinje. Oklop nastaje međusobnim srastanjem pedesetak posebnih kostiju. Na karapaks su srasli kralješnica i rebra, što osigurava dodatnu čvrstoću. Čvrstoći pridonose i ljuske, koje s vanjskih strana oblažu i karapaks i plastron. Ljuske su izrasline gornjeg sloja kože (epiderma), a po sastavu su vrlo slične ljudskim noktima.

Različiti način života uvjetovao je i mnoge specifičnosti u građi oklopa pojedinih vrsta kornjača. Neke vrste razvile su oklop koji nije posebno krut,  te omogućava djelomičnu pokretljivost među kostima. Neke imaju i svojevrsne zglobove na oklopu, bilo na karapaksu ili na plastronu. Koliko god to predstavlja dostatnu zaštitu od predatora, ne štiti od gubitka vlage pa kornjače sa zglobom na oklopu mogu živjeti isključivo u vodi.

Također, kod kopnenih kornjača postoje rožnate pločice koje se ne ljušte, već se novi slojevi keratina, koji ih čini, dodaju na već postojeće. Kod kornjača koje obitavaju u vodi dolazi do sezonskog ljuštenja pločica, tj. nove pločice smjenjuju stare.

Ozljede oklopa i kože kornjača su vrlo česte, a mogu biti suhe i vlažne prirode. Ove druge su uzrokovane gram negativnim bakterijama, neugodna mirisa, popraćene krvarenjem i sukrvicom, te upalom tkiva izmedu pločica oklopa. Zanemarivanje može prouzročiti trovanje krvi te završiti smrću. U slučajevima ozljeda kornjača na prometnicama ili prilikom zemljoradnički obradivih površina,  procedura je sljedeća : očistiti mjesto ozljede Betadinom ili 0,75 % chlorhexidinom, te mjesto ostaviti otvoreno da se stvori tzv. krasta ili mjesto prekriti flasterom, zavojem, prije toga prekritit tupferom. To je također potrebno da ose i muhe ne izazovu dodatne probleme, da ne polažu jaja u ranu ili ne sišu krv.

Kako je za ravnomjeran rast oklopa potreban i kalcij za koštani dio te proteini za rožnati dio, nepravilnom ishranom se može poremetiti unos ova dva bitna elementa u organizam kornjače. Tada dolazi do manjih ili većih deformacija oklopa. To je posebno izraženo kod kopnenih vrsta kornjača jer kod njih ne dolazi do sezonskog ljuštenja rožnih dijelova oklopa, već "oklop sve pamti". Ova informacija je bitna i za obnovu različitih oštećenja koja se mogu javiti na oklopu.

Na kraju Vam savjetujem da svakako posjetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda najbolje procijeniti o kakvoj rani, odnosno oštećenju je riječ, odrediti terapiju i prognozu, odnosno u potpunosti odgovoriti na Vaše pitanje.