Povratak

Pauk Avicularia Versicolor

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button


Odgovara:
Ivana Mlinar Gruja, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Zanima me nešto više o vrsti Avicularia versicolor, karakteristike, uzgoj itd, te da li je mogu naći u pet shopu?
Unaprijed zahvaljujem,
Mirna

O: Avicularia versicolor pripada podporodici Aviculariinea, rodu Avicularia. Rodu Avicularia pripada oko 56 vrsta. Raspon nogu im je do 16 centimetara, a životni vijek oko 15 godina. Ova vrsta je arborealna, odnosno žive iznad tla, u grmovima i na drveću.

Pauci iz roda Avicularia potječu iz vlažnih predjela, najčešće sa područja Gvadalupskog otočja, Brazila, Trinidad, Gvajane, Venecuele, Karipskog otočja, a vlagu održavaju pletući velike mreže.

Vlaga je jedan od najvažnijih čimbenika kvalitetnog života u zatočeništvu, pa im je obavezno potrebno staviti posudu s vodom u terarij. Imaju iritirajuće dlake, koje ne odbacuju nogama kao ostale vrste, već ih utrljavaju abdomenom. Noge su im ružičaste ili narančaste boje, a tijelo tamnije boje. Specifično je da tijekom životnog vijeka mogu nekoliko puta promijeniti boju. Kao odrasle jedinke jedna od boja je prekrasna metalik plavo-crna boja tijela s crvenim dlakama na abdomenu. Nisu agresivna vrsta, ali su izuzetno brzi.

Terarij mora biti dimenzija oko 30x30x40 centimetara, s korom drveta kako bi se tarantula mogla penjati. Možete koristiti i nekakav dekor, koji prethodno treba dobro oprati, a grane živog bilja, obavezno provjeriti da nisu toksične za dotičnu vrstu.

Podloga je vrlo bitna u terariju i trebala bi biti debljine najmanje desetak centimetara. Od podloga se mogu koristiti treset pomiješan s korom drveta ili kora drveta pomiješana sa zemljom za cvijeće. Zemlja ne smije biti tretirana pesticidima, a koru drveta je preporučljivo spržiti u pečnici ili prokuhati u vodi.

Temperatura u terariju bi trebala biti 22-29°C, pa svakako je potrebno imati grijač u terariju. Temperaturu je potrebno kontrolirati termometrom. Vlaga je također vrlo bitna, a treba iznositi 70-85%. Vlagu ćemo održavati postavljanjem posudice s vodom i svakodnevnim špricanjem terarija. Bez dovoljno vlage tarntule dehidriraju i imaju problema s presvlačenjem. Postotak vlage pratimo postavljanjem higrometra. Ako želite tarantulu noću promatrati možete koristii crvene ili plave lampe od 25 W. Terarij mora imati otvore za ventilaciju, kako se ne bi zadržavala prevelika vlaga, koja dovodi do razvoja plijesni.

Tarantule se u prirodi hrane insektima, manjim glodavcima, pticama, zmijama itd. Kada tarantula uhvati plijen, paraliziraju ga enzimom koji ubrizgavaju. Taj enzim im olakšava i daljnu probavu. Tarantule obično pojedu onoliko hrane koliko im je dovoljno za mjesec dana. Nepojedena hrana se treba obavezno ukloniti kako se ne bi razvila plijesan i različiti mikroorganizmi. U zatočeništvu najčešće se hrane žoharima, cvrčcima i crvima. Ako tarantula počne odbijati hranu, to znači da se prejela ili se priprema za presvlačenje.

Ako želimo da se mužjak i ženka pare, moraju biti isključivo iste vrste, oboje odrasli i spremni za parenje. Ženka mora biti dobro uhranjena, kako prilikom parenja ne bi pojela mužjaka. Mužjak će poslije poslijednjeg presvlačenja napraviti mrežu na koju će položiti spermu. Nakon toga će je uzeti u emboluse na pedipalpima (prednji par "nogu", na kojima se kod mužjaka nalaze sekundarne spolne oznake). Embolusi izgledaju poput bodlje škorpiona. Mužjaka je potrebno staviti u transporter, pa u terarij, kako bi se prije pomirisali. Ako počnu lupati pedipalpima po podlozi, spremni su za parenje. Mužjak kukama na prednjim nogama hvata ženku za čeljust, kako ga ne bi napala i za vrijeme parenja embolusima prenosi ženki spermu u njen genitalni otvor na trbuhu.

Ženke tri tjedna, pa i do godine dana nakon parenja, slažu kokon i to vertikalno iznad zemlje. Kokon slažu u skrovište, a ponekad ga i ne uspiju složiti pa leglo propada. Dešava se i da ga ženke pojedu. Kokon je građen od nekoliko slojeva u koje pauci polažu jaja. Iz kokona može izaći 30-2000 paukova. Nakon tri tjedna izlaze nimfe prvog stadija, koje se nakon presvlačenja počnu kretati. Tada su to nimfe drugogo stadija, koje izgledaju poput adulta, ali nemaju dlake po tijelu.

Na kraju moram napomenuti da se ženka i mužjak nikada ne drže u istom terariju, kao ni podmladak sa ženkom, jer dolazi nakon nekog vremena do kanibalizma. Mlade je najbolje smjestiti u zaseban terarij.

U našim trgovinama u ponudi nemamo ovu vrstu, ali imamo slijedeće vrste: Aphonopelma seemani, Grammostola rosea, Haplopelma lividum (Cobalt blue).

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.hr