Izbočina na kralježnici | Lipom
Odgovara:
Milan Stupar, dr. med. vet.
Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb
P: Imam psa starog 1 godinu, mješanac je maltezera i ši-cua. On normalno šeta, trčkara, skače, jede i ima normalnu mokraću i izmet, ali sam primjetio da ima izbočenu kralježnicu po sredini tijela. Htio bih znati da li da ga odvedem veterinaru ili je ta izbočina normalna kod takvih pasa. Dominik
Savjetujem Vam da definitivno posjetite svog veterinara, da se napravi klinički pregled psa i dođe do dijagnoze.
Putovanje s psom u BiH | Nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca i granični prijelazi
Odgovara:
Dragan Vešović, dr. med. vet.
Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb
P: Imamo psa, čivavu, 11 godina. Svake godine je uredno cijepljen i sve što treba, ima i sve papire, inače smo ga kupili od uzgajivača u Sesvetama gdje je i okoćen. U autu imamo i pojas za pse itd. Moramo li svaki put ići na poseban tzv. dozvoljeni prijelaz kad se vraćamo kući u Hrvatsku iz BiH? Zašto neki carinik tvrdi da mi uvozimo u RH našeg Ringa, kad je on samo nekoliko sati bio u BiH s nama, a poslije se samo vraća u svoju domovinu Hrvatsku. Zar to nije po zakonu provoz, a ne uvoz, objasnite mi to molim vas ili mi dajte kontakt broj osobe koja mi to može objasniti. Unaprijed zahvalna, Mira
Tako, propisi EU određuju sve parametre za nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca.
Pod nekomercijalnim premještanjem kućnih ljubimaca podrazumijeva se premještanje do 5 kućnih ljubimaca (koji ne moraju biti iste vrste, to npr. mogu biti dva psa i tri mačke), u pratnji vlasnika ili druge osobe koja je odgovorna za njih, uz uvjet da ti kućni ljubimci u trenutku započinjanja premještanja nisu namijenjeni prodaji, predaji drugom vlasniku ili u druge komercijalne svrhe. Njihovo kretanje mora biti potaknuto potrebom kretanja vlasnika ili ovlaštene osobe s kojim najčešće putuju u istom prijevoznom sredstvu.
Prilikom nekomercijalna premještanja ljubimca, isti moraju biti označeni mikročipom (ISO standard 11784 ili 11785), moraju posjedovati EU identifikacijski dokument (putovnica) te moraju biti cijepljeni protiv bjesnoće.
U skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 576/2013 Republika Hrvatska je obvezna provoditi dokumentacijske i identifikacijske preglede kućnih ljubimaca koji su predmet nekomercijalnog premještanja na njeno državno područje iz trećih zemalja.
U Republici Hrvatskoj nadzor nad nekomercijalnim premještanjem kućnih ljubimaca obavljaju carinski službenici.
Tako, kućni ljubimci smiju ulaziti iz trećih zemalja (osim iz Andore, Švicarske, Farskih otoka, Gibraltara, Grenlanda, Islanda, Lihtenštajna, Monaka, Norveške, San Marina, Države Vatikanskoga Grada) na područje Europske unije / Republike Hrvatske samo preko graničnih prijelaza koje je u skladu s nacionalnim propisima odredila država članica za potrebe pregleda kućnih ljubimaca u pratnji vlasnika ili ovlaštenih osoba. Takvi granični prijelazi se nazivaju ulaznim točkama za putnike.
Svaka država članica je obvezna dostaviti Europskoj komisiji popise ulaznih točaka za putnike i oni su objavljeni na mrežnoj stranici Europske komisije.
Uglavnom, korisne informacije o ovoj tematici možete saznati direktno na adresi Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, Planinska 2a, 10000 Zagreb. Kolege na prije navedenoj adresi raspolažu sa svim specifičnim znanjem te Vam mogu konkretno odgovoriti na sva pitanja vezana uz nekomercijalno kretanje s ljubimcem.
Mikročipiranje i cijepljenje protiv bjesnoće | Putovnica za kućne ljubimce
Odgovara:
Dragica Nemeš, dr. med. vet.
Pet centar, Našička 144, Zagreb
P: Molio bih vas za pomoć. Imam psa, star 3 mjeseca, američki staford. Dobio sam ga na poklon, prijavio sam ga kod veterinara, već dva puta do sada je cijepljena. Sada me zanima kako da dobijem putovnicu jer majka mog psa nema čip, nije registrirana, a ja bih svog psa volio čipirati i napraviti putovnicu. Može pomoć, kako to sve da sredim. Hvala unaprijed. Adil
Cijepljenje pasa, vođenje upisnika pasa te izdavanje propisane dokumentacije provode veterinari u veterinarskim organizacijama i praksama koje su dobile ovlasti od strane Uprave za veterinarstvo za cijepljenje pasa protiv bjesnoće.
Svi psi koji su označen mikročipom i cijepljeni protiv bjesnoće upisuju se u Središnji upisnik pasa koji je sastavni dio Središnjeg veterinarskog informacijskog sustava te je vlasništvo Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Mikročip se aplicira parenteralno s lijeve strane vrata u njegovom središnjem dijelu i u aseptičkim uvjetima. Za aplikaciju se koristi aplikator namijenjen za jednokratnu upotrebu, a cijeli postupak traje nekoliko sekundi. Tako apliciran čip je trajan te prati ljubimca od trenutka označavanja pa sve do uginuća. Mikročipiranje provodi ovlašteni veterinar. Svakom čipu je dodijeljen jedinstveni 15 znamenkasti broj koji se može očitati putem posebnih skenera. Sustav označavanja koji se koristi u Republici Hrvatskoj osigurava jedinstvenost i neponovljivost mikročipa kao i samog broja dodijeljenog mikročipu.
Mikročipiranje i cijepljenje provode ovlašteni veterinari uz izdavanje knjižice "Putovnica za kućne ljubimce" u kojoj je upisan mikročip i cjepljenja uz potpis i žig veterinara. Ako pas treba ići izvan granice države u kojoj boravi potrebno je da posjeduje veterinarski certifikat kojom se potvrđuje da je ljubimac zdrav i da ne pokazuje sumnju na zarazne bolesti.
Sve navedeno može u ovlaštenoj veterinarskoj ambulanti izdati ovlašteni veterinar neovisno od kuda je životinja. Vaš pas starosti 3 mj. se trebao cijepiti protiv šteneći zaraza u 2 navrati što je prema mojoj pretpostavci i učinjeno. U idućem cijepljenju, prema dogovoru s Vašim veterinarom, će primiti cjepivo bjesnoće i pritom mora biti čipiran. Sve navedeno Vaš veterinar upisuje u knjižicu "Putovnica za kućne ljubimce".
Piroplazmoza i hemobartoneloza | Bolnost u leđima i mogući uzroci
Odgovara:
Biljana Knežević, dr. med. vet.
Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek
P: Javljam se sa dosta teškim pitanjem i ne znam hoćete moći dati konkretan odgovor. Pas mi je 18.11. napunio 7 godina i tu počinju problemi. Bio je dosta miran, povučen, nije jeo i samo je spavao. Dolaskom kod veterinara upitao nas je normalna pitanja o kilaži, hrani, boji mokraće koja je u tom trenutku bila narančaste boje i time je veterinar zaključio da je to piroplazmoza, ali je prvo posumnjao na bolnu kičmu ili išijas. Dobio je 4 injekcije za piroplazmozu malo se povratio u normalu. Bio je veseo, počeo je jest i pije puno vode. No, jučer je bio ležao na fotelji i bio je disao sa nekom teškoćom. Kad sam ga pregledala našla sam mu i buhe i uzela sam ga sebi i stavila leđima u naručje i tu je on jako zacvilio. Bojim se da sam mu u tom trenutku nešto poremetila i da ga bole crijeva ili kičma. Bio je danas kod veterinara i dao mu je opet inekciju protiv bolova, tj. za bolove u leđima. Mene zanima koliko je teška ta bolest i koliko je štetno davati mu svakave injekcije i hoće li se oporaviti od toga? On je sad opet sav tužan i nezainteresiran za ništa. Bojim se da mu te injekcije neće naškoditi tj. da ga neće predozirat s njima. Krvnu sliku nije obavio, danas ću ga pitati da i to obavi. Hvala vam unaprijed na odgovoru! Lijep pozdrav, Iva
Bolnost koju ste opisali mogla bi poticati od gastrointestinalnog sustava u slučajevima kada postoji upala u želucu i/ili crijevima (gastritis, enteritis). Bol bi mogla poticati od problema sa bubrezima (kamenci u bubregu, upala bubrega, ciste ili ozljeda bubrega). Isto tako bol bi se mogla očitovati i kod problema sa kralježnicom (problemi sa diskom, spondiloza, problemi sa mišićima uz kralježnicu, tumorske promjene). Ukoliko se sumnja na probleme sa kralježnicom bilo bi uputno napraviti i RTG pretragu koja će pokazati ukoliko postoje promjene na kralježnici koje uzrokuju bol.
Svaka injekcija, tableta ili neki drugi medicinski pripravak ima određene nuspojave. U većini slučajeva su one rijetke ili dobrobit životinje koja proizlazi iz upotrebe takvih pripravaka je veća od njegove štetnosti jer ne može se ostaviti životinju da bude u bolovima kada postoje preparati koji joj mogu pomoći iako mogu izazvati i neke štetne nuspojave.
Preporučujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom kako bi se po potrebi napravile daljnje pretrage, kako bi se moglo utvrditi u čemu je točno problem i da bi se mogla odrediti daljna terapija za Vašeg ljubimca.
Tumor slezene
Odgovara:
Josipa Car, dr. med. vet.
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb
P: Molim Vas, ako biste mi mogli pomoći! Mom psu, čivavi staroj niti pune 4 godine, danas je dijagnosticiran tumor slezene koji je metastazirao pluća! Dane su mu tablete protiv bolova i neki sedativi za smirenje i opet rendgen za 15 dana da vidimo da li se nesto promjenilo! Rekli su da je samo pitanje dana! Nije mi jasno kako tako mladog da ga je to uhvatilo i koji uzrok moze biti tomu? Krvna slika mu je u redu. Ultrazvuk je pokazao da je zakačio malo jetru, ali se širi brzo. Svaki odgovor bi mi jako značio. Hvala. Lp, Dajana
Općenito, etiologija tumora slezene nije poznata. Slezena je jedan od glavnih retikuloendotelnih organa slezena ima važnu ulogu u imunološkom sustavu, razgradnji oštećenih crvenih krvnih stanica te služi kao spremik krvi. Zbog svoje funkcije slezena je jedna od glavnih lokacija razvoja primarnih tumora, a također i zajedničko mjesto za razvoj metastatskih tumora kao i tumora krvotvornog sustava. Pasminska predispozicija i genetski faktori također mogu utjecati na pojavu tumora slezene u pasa.
Lokalizirana povećanja slezene dijelimo na neoplastična (tumori koji mogu biti maligni ili benigni) i neneoplastična (hematomi i abscesi). U istraživanjima uzoraka biopsije/splenektomije utvrđeno je da su u 43-75% slučajeva upravo neoplazije najčešći uzrok abnormalnosti slezene u pasa. Hemangiosarkom je jedan od najčešćih tumora slezene u pasa. Najčešće se javlja u starijih pasa (8-10 godina), a velike pasmine (njemački ovčar, zlatni retriver, labrador i pudl) su sklonije pojavi ovih tumora od ostalih pasmina. Hemangiomi i hematomi slezene također su česti.
Simptomi bolesti nisu specifični, a mogu varirati od opće slabosti životinje do onih jačih poput kolapsa i iznenadne smrti. Drugi simptomi uključuju blijede sluznice, ubrzano bilo i disanje, gubitak tjelesne težine, smanjen apetit, povećanje trbuha, povraćanje.
Terapija je kirurška (potpuno ili djelomično odstranjivanje slezene – splenektomija), a prognoza kod hematoma i hemangioma je dobra. Kod hemangiosarkoma životni vijek nakon operacije procjenjuje se na 2-3 mjeseca ili manje, a preživljavanje do jedne godine je manje od 10%. Nažalost, kod hemangiosarkoma u 50% operiranih pasa (u vrijeme postavljanja dijagnoze) nađu se metastaze na drugim organima koje s vremenom dovode do smrti životinje. Kemoterapija može povećati preživljavanje do 6-8 mjeseci.
Pas bez slezene može živjeti sasvim normalan život, samo ga treba paziti od eventualnih ozlijeda jer je povećan rizik od infekcija.
Korisne informacije možete pronaći i u odgovoru moj kolegice, objavljenom pod naslovom Splenomegalija i bolesti slezene / Trombocitoza.