Zatajenje bubrega

Ispis

Odgovara:
Franjo Hrgota, dr. vet. med.,
Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka

P: Štovani, već sam vam se obraćala za pomoć, no moji problemi s psom traju već mjesec dana. Psu je pretragom krvi ustanovljeno zatajenje bubrega, imao je 4 puta povećane pokazatelje zatajenja/oštećenja. Tjedan dana je primao Cefadroksil (nije htio jesti i povraćao je bio je tjedan dana na infuziji), kako bi nakon tjedan dana počeo ponovno povraćati i odbijati hranu, zatim smo mu još tri dana davali antibiotik Endroksil ili tako nešto, bilo bi sve dobro dok ga je primao, no onda ponovno problemi, mokri pod sobom, non stop liže bubrege, spava previjen, to je jednostavno grozno. Sada je ok, ali mu mokraća pobjegne svako drugi dan pod njega, jede, ali ne s veseljem kao prije (dajemo mu samo lešo meso s Impaktine

praškom). Sve nas je to financijski jako iscrpilo, veterinar je razmišljao o nekakvoj pretrazi na bakteriju jer dok pije antibiotike mu je super, a poslije ne. Da li postoji mogućnost da njemu možda zbog prejake upale traba još jedna doza ili uistinu nije to to? Ako mi možete pomoći, bila bi vam zahvalna. Pas ima 3 godine, do sada hiperaktivan mješanac.
Marina

O: Bubrežnim zatajenjem ukratko smatramo stanje u kojem bubrezi nisu u stanju filtrirati štetne produkte iz krvi. To je teško bolesno stanje koje iziskuje obimnu terapiju i veliko strpljenje vlasnika kućnog ljubimca.

Provođenje liječenja ovisi o tome da li se radi o akutnom ili kroničnom obliku bolesti, kao i o individualnim specifičnostima bolesne životinje. Kronični oblik najčešće pogađa starije pse i, u svom temelju, to je prolongirani i progresivni gubitak funkcionalnog tkiva bubrega. Akutni oblik nastaje kada su bubrezi izloženi nagloj i jakoj noksi, npr. teški metali, aminoglikozidni antibiotici, bakterijski endokarditis, hemoglobinurija, mioglobinurija, hiperkalcemija i dr.

Rani klinički znaci zatajenja bubrega su povećana konzumacija vode i povećano stvaranje mokraće, a kod uznapredovale bolesti: gubitak apetita, depresija, povraćanje, proljev, veoma neugodan zadah, ulceracije u usnoj šupljini.

Provođenje liječenja uvjetno se može podijeliti u dvije faze.

U prvoj fazi važno je "pokrenuti" bubrege i to velikom količinom infuzijske tekućine, koja bi trebala "ispirati" bubrege i potaknuti funkciju bubrežnih stanica, važna je i adekvatna prehrana. Osim toga, daju se lijekovi za kontrolu povraćanja i proljeva, kao i drugi lijekovi, ovisno o tome da li je poznat uzrok zatajenja. Ova prva faza u terapiji bubrežnog zatajenja ima nekoliko mogućih ishoda: prva mogućnost je povratak bubrega u funkciju u toku nekoliko tjedana ili više mjeseci; druga mogućnost je da bubrezi funkcioniraju samo u vrijeme provođenja terapije, a kada terapija prestane, bubrezi ponovo gube funkciju; treća mogućnost je da je bubrežna funkcija nepovratno izgubljena.

Druga faza u provođenju liječenja je koncentrirana na održavanje rada bubrega koliko god je to moguće duže.

U tom smislu, veoma važno je provođenje adekvatne dijete koja je bazirana na niskoj razini proteina i fosfora. Redovne kontrole krvi su neophodne, osobito s obzirom na razinu fosfora jer njegove visoke koncentracije će izazvati letargiju i gubitak apetita te brže propadanje preostalog bubrežnog tkiva. Indicirana je zamjena za eritropoetin, hormon koji proizvode bubrezi, a koji stimulira produkciju eritrocita. Upravo zbog nedostatka eritropoetina, životinje s bubrežnim zatajenjem često budu anemične. Daljnje mjere ovise o dominantnim znacima.

Često posjećivanje i suradnja sa veterinarom su od prvorazredne važnosti.